Šta radi u Nizomeskoj što bi teško bilo moguće na našim prostorima

 Prati me na Facebook-u

Od 10. aprila do 9. maja sam boravio u Nizozemskoj, gdje sam volontirao kao predstavnik Bosne i Hercegovine preko Europskog volunterskog servisa. Ovdje ću da napišem neke od stvari koje sam primijetio da su sasvim normalne u Nizozemskoj, a vjerovatno nikada ne bi bile moguće na našim prostorima.

Uvod u Nizozemsku (i Holandiju)

Za početak, Holandija (Holland) nije naziv za državu. Holandija je naziv za dvije regije unutar države: Sjeverna Holandija (North Holland) i Južna Holandija (South Holland). Zvanje države Holandijom vam dođe isto kao da zovete Srbiju (ne daj bože) Vojvodinom ili Hrvatsku Slavonijom. Prevod Nizozemska je po meni malo prihvatljiviji, tako da ću ga koristiti u ostatku teksta.

Čitava površina Nizozemske je oko 41. hiljade kvadratnih kilometara. To dođe otprilike kao površina dvije Vojvodine, za 10 hiljada manje od površine Bosne i Hercegovine i za 15 hiljada manje od površine Hrvatske.

Holandija (i južni i sjeverni dio) zauzima oko 5 hiljada kvadratnih kilometara (dakle nešto više od 10% ukupne teritorije).

Najveći gradovi u Nizozemskoj su Amsterdam, Rotterdam i The Hague (Hag). Amsterdam više izgleda kao jedno veliko selo nego kao metropola i ima između 800 hiljada i milion i po stanovnika (zavisi šta gledate). Drugi je Rotterdam sa između 600 hiljada i milion i sto hiljada stanovnika, a Hag je treći sa između 500 hiljada i milion stanovnika. Svi se nalaze u holandskoj regiji (Rotterdam i Hag pripadaju Južnoj Holandiji, Amsterdam pripada Sjevernoj Holandiji) i između njih nema više od 15 minuta vozom. Sa visoke zgrade u Hagu se može vidjeti panorama Rotterdama.

Naravno, ovo nisu jedini gradovi u holandskoj regiji Nizozemske, te se tu nalaze i gradovi kao što us Haarlem, Delft i Leiden. Holandija (kao dio zemlje) je vrlo gusto naseljena. Rotterdam, Hag i gradovi između njih zajedno čine 168. najgušće naseljeno područje u svijetu po mjerenju iz 2014. godine. Za usporedbu, Beograd, kao jedini predstavnik sa naših prostora na toj listi, zauzima 411. mjesto na listi.

E sada kada ste upoznati sa nekim osnovnim podacima, da krenemo sa stvarima koje su sasvim normalne, a na našim prostorima su nekako nezamislive.

Ljudi koriste gradski prevoz i/ili bicikle

Nisam naletio ni na jedan primjer gradske gužve. Praktički svugdje se može doći brzo koristeći javni gradski prevoz. 24-satne vozne linije su redovne i vrlo česte (svakih 20ak minuta na popularnijim rutama). Kod njih nije uopšte neobično da vam je posao 100tinjak kilometara udaljen od kuće i većina ljudi koristi javni prevoz da pređu taj put između dva grada. Vozovi prevoze između većih destinacija, autobusi voze između manjih mjesta i travaji prevoze unutar grada.

Javni prevoz je dosta jeftin za njihov standard. Sat vremena vožnje tramvajom košta 3 i po eura (bez obzira na rastojanje), a da dođeš od aerodroma blizu Amsterdama (Shiphol se zove) do Haga (HS stanica) košta malo manje od 10 eura. Većina stanovništva posjeduje posebne kartice (OV chipcard) kojim dobijaju 40% popusta na javni prevoz, a te kartice se mogu posuđivati drugim osobama. Kontroleri uopšte ne obraćaju pažnju na identitet na njima, bitno je samo da je imate.

Kroz najveće gradove se može proći biciklom. Išao sam od Rijswijk-a do centra Haga (treći po redu najveći grad u Nizozemskoj, najpoznatiji kod nas po Haškom tribunalu). Ova dva grada su praktički spojena jedan sa drugim te su iz istorijskih razloga ostali odvojeni kao gradovi. Do centra Haga mi je trebalo desetak do 15 minuta biciklom. Nizozemska ima više bicikala nego stanovnika i manje-više svaki stanovnik posjeduje barem jedan. Staze su uredno obilježene (iako na nekim mjestima nisu fizički odvojene od puta) i imaju posebne semafore koji ih na svakom raskršću štite od automobila (aktiviraju se pritiskom na dugme).

Korišćenje marihuane se ne kažnjava

Marihuana u Nizozemskoj nije legalna, međutim smatra se kao manji prestup koji nije kažnjiv zakonom. Policija nema pravo da vas pretresa, dozvoljeno vam je nositi do pet grama marihuane sa sobom za ličnu upotrebu i sađenje do tri stabiljke u vlastitom prostoru. Nije dozvoljeno njeno konzumiranje na javnim prostorima, te se mogu nabaviti u specijalnim radnjama koje se zovu coffee shops.

Međutim, bez obzira na to, coffee shop-ovi se muče da ostanu u biznisu. Za njih važe ista pravila u nabavci kao i za ostatak stanovništva. Ne smiju prenositi više od pet grama sa sobom i ne smiju uzgajati veće količine biljki. Takođe, bilo kakvo reklamiranje njihovog šopa i njihovih proizvoda je zabranjeno. Uzimajući sve to u obzir, nizozemci uspješno smanjuju broj konzumanata bez obzira na to što konzumacija nema kaznene posljedice. Crno tržište je gotovo u potpunosti uništeno. Realno, zašto se cimati sa dilerima po ulici kad možeš da uđeš u specijalnu radnju i kupiš šta ti treba bez da se brineš za njenu kvalitetu?

Prostitucija je legalna

Malo je glupo reći da su legalizovali prostituciju jer ona zapravo nikada nije ni bila ilegalna kroz istoriju. Smatra se kao samo jednim od zanimanja, te se preferira naziv sex workers umjesto prostitutki. Kao najpoznatije mjesto za ove vrste (kod nas ilegalne) radnje je Red Light District (koji smo mi iz nekog razloga preveli u Ulicu crvenih fenjera ako nigdje tamo uopšte nema fenjera i nije ulica neko distrikt) u Amsterdamu. Ovo mjesto i nije baš ugodno za posjetiti jer se turisti tu većinom ponašaju neprikladno i puno je džeparoša, međutim od istorijskog je značaja za Amsterdam i za državu.

Ljude boli kurac koje ste boje, nacije, te seksualne i vjerske opredjeljenosti

Nizozemce je vrlo lako razlikovati od doseljenika. Svi su visoki i imaju svijetao ten i boju kose. Međutim, njih sam vidio otprilike samo 30%. Većinom ćete naletiti na doseljenike, koji su se u potpunosti uklopili u društvo. Nikoga ne zanima koje ste boje, nacije, seksualne ili vjerske opredjeljenosti. Ateizam i agnosticizam su sasvim normalni, crkva i država su dva sasvim odvojena pojma, te vas neće niko gledati poprijeko bez obzira na to kako da izgledate.

Kao jedan primjer koliki su nizozemci carevi, reću vam da je jednom prilikom Putin posjetio Rotterdam. U njemu postoji jedna posebna ulica koja je obično prepuna zastava drugih država. Ta posjeta se desila nedugo nakon što je Putin zabranio LGBT skup u Moskvi, te su zbog toga lokalne vlasti Rotterdam-a protestovali protiv njegove odluke tako što su u toj ulici (koju Putin nije mogao da zaobiđe prilikom svog posjeta zbog njene lokacije) zamijenili sve zastave sa zastavama LGBT zajednice tokom njegovog posjeta.

Engleski govori gotovo čitava populacija

Njihov jezik je dosta neobičan kada ga čujete. Slovo g se čita na specifičan način i u prevodu izgovara se tako što se “hrakne”. Dok ih slušate kako pričaju svoj jezik, to će vam konstantno ulaziti u uho i biti čudno. Iako je njihov jezik nastao kao neka mješavina njemačkog i engleskog, jebiga, ukoliko znate oba opet nećete uspjeti ništa da ih razumijete.

Međito, skoro svako koga upoznate zna vrlo tečno da priča engleski (tokom mjeseca boravka susreo sam se samo sa jednim izuzetkom). Za tako malu populaciju to im je od ekstremne važnosti. Ukoliko ga znate, nećete imati nikakvih problema u sporazumijevanju.

Naučite desetak osnovnih riječi koje se koriste u svakodnevnoj komunikaciji i ljudi će to smatrati kao znakom da prihvatate njihovu kulturu i cijeniti vas više. Ukoliko ipak poželite da sa nekim da pričate na “našem” jeziku (kako god da ga zvali), u Rotterdam-u ima specijalna radnja sa proizvodima iz naše regije.

Imao sam priliku da upoznam drugaricu od jedne koleginice volonterke iz Gruzije kojoj su roditelji porijeklom iz naše države. Upoznavanje je teklo otprilike ovako:

  • Ona: Hi.
  • Ja: Hi.
  • Ona: I’m Carys.
  • Ja: I’m Alex.
  • Ona: Where are you from?
  • Ja: I’m from Bosnia.
  • Ona: Drago mi je.
  • Ja: (potpuno se sjebao i nisam progovorio 30ak sekundi)
  • Ja: OK, sad mi ništa nije jasno.
  • Ona: Srednje ime mi je Milica.

Ovo je bio jedan od najjačih momenata koje sam iskusio. Nakon toga smo se sastavili jedno veče i napravili ćevape ostalim volonterima.

Pušenje je zabranjeno na svim zatvorenim prostorima

Iako je tehnički dozvoljeno imati odvojeni prostor za pušače, većina objekata ih nema. Ukoliko želite da zapalite u pabu, iznesete sa sobom piće ispred paba, popušite cigaru i vratite se unutra. Ovom izolacijom i cijenama cigara (kutija crvenog Marlbora je oko 6 eura) uspjeli su da drastično snize broj pušača. Plus, pušenje na otvorenom smanjuje ovisnost. Ukoliko želite da prestanete pušiti, probajte mjesec dana da ne pušite ni u jednom zatvorenom prostoru. Ja sam sa kutije dnevno spao na kutiju svakih 3-4 dana na kraju svog mjeseca provedenog tamo.

Pored toga, većina stanovništva se bavi nekim rekreacionim sportom (tipa trčanje) i svi imaju skupu sportsku opremu koja im dođe kao neki znak prestiža.


Random sajt čiji rad podržavam

Koji je ovo đavo?

Pročitaj još

The city I write this in protected its name, so I am not legally allowed to use it

There's a certain city in the Balkan peninsula whose name I cannot type here. Some of you might know it as the capital of Bosnia & Herzeg...… Continue reading