Make Art, Not Law (i problem sa kojim sam se susreo sa copyright zakonom Bosne i Hercegovine)

 Prati me na Facebook-u

Transmission_10fps2

Ti si informacijski portal. Informacije ulaze kroz tvoja čula, kao što su tvoje uši i oči, i izlaze kroz tvoje oblike komunikacije, kao što su tvoj glas, tvoji crteži, tvoji pisani radovi, i tvoji pokreti.

02_Paley_pkncu

Da bi kultura ostala u životu, mi moramo da budemo otvoreni, ili propustljivi. Mi smo materijal kroz koji informacija putuje, i propustljivost u ovom smislu znači “stepen u kojem materijal podliježe protoku materije ili energije”.

03_Paley_pkncu

Kroz ovaj protok informacija naša kultura ostaje živa i mi ostajemo konektovani jedni sa drugima. Ideje ulaze i ideje izlaze iz svakoga od nas. Ideje se malo mijenjaju kao putuju kroz nas. Ovo je poznato kao evolucija, progres ili inovacija.

04_Paley_pkncu

Ali zahvaljujući Zakonu o autorskim pravima (eng. Copyright zakon), živimo u svijetu gdje neke informacije ulaze, ali ne mogu na legalan način da izađu iz nas i da nastave svoje putovanje. Često čujem ljude koji se bave kreativnim oblicima izražavanja kako pitaju: “Da li mi je dozvoljeno da koristim ovo? Ne želim da se uvučem u nevolju.”

05_Paley_pkncu

U našem režimu u kojem preovladava Zakon o autorskim pravima, “nevolja” može da dovede do krivičnih prijava, ogromne novčane kazne ili čak i zatvorske kazne. “Nevolja” znači nasilje. “Nevolja” je zatvorila mnogo kreativnih preduzeća. Zato, prijetnja “nevoljom” diktira naše izbore oko toga kako se izražavamo.

06_Paley_pkncu

Zakon o autorskim pravima aktivira naše interne senzore. Interna cenzura je neprijatelj naše kreativnosti. Ona zaustavlja naše ekspresije prije nego što one i počnu. Pitanje “da li imam pravo da koristim ovo?” nam govori kako je osoba koja je postavila to pitanje predala svoju internu vlast advokatima, osobama koje donose zakon i korporacijama.

07_Paley_pkncu

Ovaj fenomen je poznat kao Kultura dozvola (eng. Permission Culture). Kada cenzurišemo naše ekspresije, mi se pomalo zatvaramo i informacije teku pomalo sporije. Ovo je poznato kao Obeshrabrujući efekat (eng. chilling effect).

08_Paley_pkncu

Zapitao sam se: da li sam ja ikada pristao na to da dozvolim “Kulturi dozvola” da uđe u moj mozak? Zašto pristajem na cenzuru? Koliko pravo izbora imam da odlučim koje informacije ulaze i izlaze iz mene?

09_Paley_pkncu

Odgovor na ovo pitanje je: imam pravo izbora kada odlučujem kakvim informacijama se izlažem i kakve informacije dijelim dalje, ali nemam potpunu kontrolu. Na primjer, mogu da biram koji mainstream medij želim da pratim i mogu da biram koje informacije želim da proslijedim dalje.

10_Paley_pkncu

Ali biti u ovom svijetu, i biti otvoren, znači razne oblike stvari koje je mogu da uradim koje su van moje kontrole. Ja ne mogu da biram informacije koje ulaze u mene tako što gledam njihov copyright status. U stvari, slike i muzički materijali koji su zaštićeni Zakonom o autorskim pravima su informacije kojima sam najviše bombardovan. Na primjer,

“Have a holly jolly Christmas, It’s the best time of the year

“I don’t know if there’ll be snow, but have a cup of cheer

“Have a holly jolly Christmas, And when you walk down the street “Say hello to friends you know and everyone you meet!”

12_Paley_pkncu

Ja mrzim božićnu muziku. Ali, zato što živim ovdje gdje živim i zato što moram da napustim svoju kuću nekad tokom decembra i januara, nisam u mogućnosti da je ne čujem. Ona prolazi kroz koje uši i ulazi u moj mozak, gdje se pušta iznova i iznova.

12_Paley_pkncu

Ovdje su samo neke od kompanija sa kojima mogu “upasti u nevolju” zato što sam podijelio tekst te pjesme u javnosti. Ja se nisam konsultovao sa njima prije nego što mi je njihovo takozvano “intelektualno vlasništvo” bilo ugurano u moju glavu dok sam bio dijete, tako da ih nisam pitao ni da iskoristim tekst njihove pjesme u ovom članku.

14_Paley_pkncu

Zakonom o autorskim pravima se automatski štiti svaki objavljeni rad i ne postoji način da se odreknete toga. Ali imate pravo da uz svoj autorski materijal dodate licencu koja omogućava neke stvari konzumentima sadržaja koje Zakon o autorskim pravima automatski oduzima. Creative Commons, najzastupljeniji brend ovakvih licenci, dozvoljava svojim korisnicima da se odreknu nekih restrikcija koje postavlja Zakon o zaštiti autorskih prava.

15_Paley_pkncu

Problem sa licencama jeste taj što su bazirani na Zakonu o autorskim pravima. Iste prijetnje nasilnim akcijama koje važe pri korišćenju Zakona o autorskim pravima važe i ovdje. Ove licence zapravo pojačavaju mehanizam Zakona o zaštiti autorskim pravima. Svi i dalje trebaju da se raspitaju da li im je dozvoljeno da koriste sadržaje u svoju svrhu, samo što je ovaj put odgovor na to pitanje “da” u većem broju slučaja.

16_Paley_pkncu

Kao i sam Zakon o autorskim pravima, licence su često previše komplikovane da ih razumije većina ljudi, tako da licence imaju nesretan efekat kojim ohrabruje ljude da obrate još više pažnje Zakonu o autorskim pravima, što daje još više autoriteta unutrašnjoj cenzuri u svima nama. A ko je dozvolio cenzuri da uđe u našu glavu na prvom mjestu?

17_Paley_pkncu

Iako ja koristim slobodne licence i cijenio bih značajnu reformu Zakona, licence i zakoni nisu rješenje. Rješenje je da sve više i više ljudi jednostavno kompletno ignoriše Zakon o autorskim pravima. Ja želim da budem jedan od tih ljudi.

08_Paley_pkncu

Prije nekoliko godina sam proglasio nezavisnost u svojoj glavi. Sloboda govora počinje u našim domovima. Cenzura i “nevolja” i dalje postoje van moje glave, ali tu će i ostati — van moje glave. Neću pomagati lošim zakonima i medijskim korporacijama tako što ću otvoriti njihovu produžnicu u svojoj glavi.

02_Paley_pkncu

Ja više ne odlučujem o tome koji materijal ću koristiti na osnovu toga da li je obuhvaćen Zakonom o zaštiti autorskih prava. Ideje nisu dobre ili loše zato što ljudi nalijepe licence preko njih. Ja se posvećujem samim idejama, ne više zakonima koji ih okružuju. I pokušavam da se izrazim na sličan način.

Transmission_10fps2

Kao i milioni drugih koje uopšte nije briga za ovaj zakon, nadam se da ćete mi se pridružiti. Pravimo umjetnine, ne zakone.


Originalan tekst i slike iznad je kreirala američka animatorica Nina Paley.


Krenuo sam da pišem sopstveni tekst na temu Zakona o zaštiti autorskih prava, ali sam, nažalost, morao da odustanem od toga jer sam shvatio da bi to ostavilo duboke posljedice na mene. Zakone nikada nije zabavno čitati, ali ovaj zakon je nešto najkomplikovanije i najdosadnije sa čime se ikada možete susresti.

Jednom prilikom sam uzeo u ruke Zakon o autorskim pravima BiH. Naime, naletio sam na jednu bazu podataka koja je, navodno, zaštićena Zakonom o autorskim pravima. Da stvar bude još gluplja, ta ista baza podataka je zapravo skup nekoliko užasnih baza podataka koje je objavila Bosna i Hercegovina u svom procesu digitalizacije (o tome kako je užasno urađen taj proces nešto kasnije).

Akta.ba sebe naziva “vodećim poslovnim portalom u Bosni i Hercegovini koji pruža informacije o aktuelnim privrednim i ekonomskim dešavanjima u regionu jugoistočne Evrope”. Imaju nekih finih organizacija u svojoj listi partnera, međutim ono što mene muči jeste kako su mogli da zaštite bazu podataka koju su sastavili od nekoliko vladinih baza?

Okej, hajde da pročitam pravila korišćenja tih individualnih vladinih baza podataka pa da vidim da li imaju pravo na to ili ne. Ako oni dozvoljavaju njihovo korišćenje u bilo koju svrhu, nema te kompanije koja može da kaže da štiti nešto što su uzeli od vladinog identiteta.

Pošto živim u državi u kakvoj živim, poslovni registri su podijeljeni na poslovni registar Republike Srpske, poslovni registar Federacije Bosne i Hercegovine i poslovni registar Brčko Distrikta.

Otvaram bazu podataka Republike Srpske (bizreg.esrpska.com), klikćem ko budala na link koji kaže “Uslovi korištenja”, ali ništa se ne događa. Dobro, pritisnem Ctrl + U da otvorim kod tog sajta, pritisnem Ctrl + F da pretražim kod, kucam Uslovi korištenja, i dočeka me… ovo.

uslovi korištenja

Pa bravo…

Okej, sljedeći korak je otvaranje baze podataka Federacije Bosne i Hercegovine (bizreg.pravosudje.ba), otvaram “mapu stranice” (jer to samo kod nas još uvijek postoji), tražim uslove korišćenja, pronalazim nešto slično što kaže Pomoć za korištenje web stranice, kliknem na to, dočeka me uputstvo kako da koristim pretragu. Jebem te živote.

Dakle, nemam drugog izbora nego uzeti Zakon o autorskim i srodnim pravima (upozorenje: PDF) u ruke i pretražiti da li on obuhvata baze podataka.

Dočekuju me 64 strane prepune komplikovanih termina koje jedva razumijem, a među temama je i jedno čitavo poglavlje zakona posvećeno upravo bazama podataka.

U njemu kaže:

Proizvođač baze podataka je pravna ili fizička osoba koja poduzima inicijativu i preuzima rizik ulaganja sredstava navedenih u stavku (1) ovoga članka u njezinu izradu.

Okej, razumio. Ali kako kompanija može da zaštiti zakonom nešto za šta oni nisu “uložili sredstva” da bi je sagradili? Ajde da pogledam tu “stavku (1)”, možda mi onda bude ponešto jasnije.

… kod koje je pribavljanje, verifikacija ili predstavljanje njezinog sadržaja tražilo kvalitativno ili kvantitativno znatno ulaganje ljudskih, tehničkih ili financijskih sredstava.

Ne. Netačno. Za bazu podataka koju je sastavila Akta nije potrebno “znatno ulaganje ljudskih, tehničkih ili financijskih sredstava”. Sve što je potrebno jeste jedan računar, jedna Internet konekcija, i neko dovoljno sposoban da napravi scraping skriptu koja neće preći 150 linija koda.

To sam na kraju i odradio.

Da bih replikovao ono što radi Akta (t.j. da bih sakupio sve podatke iz oba registra kompanija i ubacio ih u svoju sopstvenu bazu), trebalo mi je:

  • 59 linija koda (u Python-u) za registar Republike Srpske;
  • 76 linija koda (u Python-u) za registar Federacije Bosne i Hercegovine (napomena: u ovom registru se nalaze i kompanije iz Brčko distrikta).

Dodajmo na to i jedno sedam dana koliko mi je trebalo da razumijem kako ti registri čuvaju podatke, kako ih prikazuju, kako da ih preuzmem, kako da ih sačuvam u svoju bazu podataka.

Dakle, nikakvo “kvalitativno ili kvantitativno znatno ulaganje ljudskih, tehničkih ili financijskih sredstava”. Jedna osoba, jedan laptop, jedna Internet konekcija. Ova baza podataka za sada leži na mom računaru, ali ne ide mi u glavu po kojoj logici bih ja mogao da objavim ovu bazu i da je zaštitim copyright-om?

Nisam ja sakupljao te podatke godinama. Nisam se ja mučio i pratio svaku registrovanu kompaniju u Bosni i Hercegovini. Nisam uložio znatno truda. Nisam uložio znatna ljudska sredstva (imao sam jednu osobu koja bi me usmjerila na pravi put kada zapnem negdje), koštalo me ukupno 100tinjak maraka (računajući novac koji sam potrošio te sedmice na hranu, cigare, alkohol (koji mi je automatski bio potreban čim sam bacio pogled na zakon) i sve ostalo).

Mora u zakonu biti još nešto. Nastavljam da čitam.

Ovlašteni korisnik objavljene baze podataka ne smije obavljati radnje koje su oprečne uobičajenoj uporabi te baze ili koje u nerazumnoj mjeri nanose štetu zakonitim interesima njezinog proizvođača.

Čekaj, čekaj.

Znači ja ne smijem da pokušam da preuzmem neku bazu podataka ako ću svojim preuzimanjem da usporim korisnike te baze podataka. Okej, postoji samo jedan problem u vezi toga: kako ću ja jebote znati koliki protok informacija može njihov server da podnese!?

Ajmo dalje na čitanje. Koliko uopšte traje copyright zakon na baze podataka?

Član 146

(1) Prava proizvođača baze podataka traju 15 godina od završetka njezine izrade. Ako je u tome roku baza podataka zakonito objavljena, prava traju 15 godina od takve prve objave.

Dakle, zakonski imaš pravo da objaviš bazu podataka u 15 godina nakon što je napraviš. Jednom kada je objaviš, copyright traje sljedećih 15 godina.

(2) Svaka kvalitativno ili kvantitativno znatna izmjena sadržaja baze podataka, uključujući izmjenu nastalu akumuliranjem postupnih dopuna, brisanja ili izmjena, koja se može smatrati kvalitativno ili kvantitativno novim znatnim ulaganjem u tu bazu podataka, prouzrokuje početak ponovnog roka trajanja zaštite iz stavka (1) ovoga članka.

Čekaj jebote, opet isti problem. Šta “se može smatrati kvalitativno ili kvantitativno novim znatnim ulaganjem u tu bazu podataka”?

Nigdje ne piše.

Ajde da sumiram sve što sam naučio:

  • Znači, ja imam dvije skripte. Jedna obrađuje bazu pravnih lica Republike Srpske, druga obrađuje bazu pravnih lica Federacije Bosne i Hercegovine. Zajedno su me “koštale” sedmicu dana rada i nekih 100tinjak maraka (50ak eura) koje sam potrošio na svoje životne potrebe tokom te sedmice. Da li je to “kvalitativno ili kvantitativno znatno ulaganje ljudskih, tehničkih ili financijskih sredstava”? Rekao bih da nije, ali kada bi se našao na sudu zbog toga, garantujem da bih ispričao kako mi je to bila najteža sedmica u životu.

  • Kada pokrenem te skripte, mogu najebati, a mogu i ne najebati, zavisi jebiga od toga koliko prometa njihov server može podnijeti… što ne mogu saznati dok ga ne srušim. Pravila korišćenja ne kršim jer ista i ne postoje, dakle samo na osnovu ovog člana zakona mogu najebati.

  • Kada fino preuzmem te dvije baze i sastavim ih zajedno, dobijem treću bazu podataka u koje sam uložio “značajna sredstva”, tako da je legalno mogu objaviti kao svoje djelo zaštićeno zakonom. Onda fino kao i Akta udarim neku cijenu za pristup istoj bazi i zarađujem na tome što su ovi iz vlade nesposobni da sastave svoje baze u jednu.

  • Fino objavim te baze na Internetu, copyright me štiti sljedećih 15 godina.

  • Pokrenem skripte jednom svakih X mjeseci da vidim ima li nekih promjena u vladinim registrima, ukoliko ima, obnovim bazu.

  • Pošto sam opet uložio “značaja sredstva” da bih te baze ažurirao, copyright se produžava na još 15 godina od datuma zadnjeg pokretanja baze.

Bravo copyright zakone, nabijem te na kurac.

Make Art, Not Law.


Random sajt čiji rad podržavam

Koji je ovo đavo?

Pročitaj još

The city I write this in protected its name, so I am not legally allowed to use it

There's a certain city in the Balkan peninsula whose name I cannot type here. Some of you might know it as the capital of Bosnia & Herzeg...… Continue reading